Vjeruje se da je žarulju prvi put upotrijebio Amerikanac Henry Goebbels. Najpoznatiji izumitelj nedvojbeno je američki znanstvenik Thomas Alva Edison, koji je slavno uspješno razvio prototip žarulje 21. listopada 1879. godine.
Tijekom svog razvoja, Thomas Alva Edison pažljivo je analizirao plinske i lučne svjetiljke tog vremena. Njegov primarni fokus bio je pronalaženje materijala otpornog-na toplinu koji bi se mogao zagrijati do bijele{2}}temperature pomoću električne struje, emitirajući vatreni sjaj bez lomljenja ili topljenja. Slučajno je naišao na otkriće da pamučni konac trenutno izgara u pepeo na zraku, dok ugljični pamučni konac stavljen u tretiranu staklenu žarulju emitira briljantan sjaj. Nažalost, sjaj je trajao samo nekoliko minuta prije nego što je izblijedio. Zabunom je odustao od ovog eksperimenta i umjesto toga isprobao 1600 različitih materijala-otpornih na toplinu, uključujući cezij, nikal, platinu (platinum) i legure platine-iridija, s ograničenim uspjehom.
Thomas Alva Edison vratio se svom istraživanju ugljika. Tog je listopada eksperimentirao s 20-centimetar-dugom karbonskom šipkom promjera 0,15 centimetara, koja je izdržala toplinu 5,5 sati. Nastavio je usavršavati metodu karbonizacije i proces ekstrakcije plina.
21. listopada 1879. upotrijebio je karboniziranu pamučnu nit promjera 0,025-centimetar-kao filament. Rezultirajuća svjetlost bila je jarka i stabilna, emitirala je 4 snage svijeće jedan sat, dva sata i tako dalje, ukupno 45 sati. Nakon više od godinu dana napornog rada i tisuća eksperimenata, konačno je rođeno dugoočekivano električno svjetlo.
U listopadu iste godine, nakon što je Thomas Alva Edison prešao na karboniziranu ljepenku, značajno produživši životni vijek električnih žarulja, proizvođači su ga nestrpljivo pustili u proizvodnju. Na Silvestrovo 1880. 3000 ljudi izašlo je na ulice New Yorka kako bi svjedočilo ovom novom izumu. Uspjeh nije zaustavio Thomasa Alvu Edisona. Sljedeće godine stvorio je bambusovu žarulju sa žarnom niti koja je mogla neprekidno gorjeti 1200 sati. Tek 1904. godine, kada su Austrijanci izumili žarulje sa žarnom niti od volframa, tri puta jače od žarulja s bambusovom niti, prve su zamijenjene. Žarulje s volframovom niti u upotrebi su od 1907.
Prije izuma žarulje, osvjetljavanje mjesta nakon zalaska sunca bio je težak i opasan zadatak. Koristile su se svijeće ili baklje. Iako su uljanice još uvijek bile prihvatljive, često su za sobom ostavljale čađu.
Sredinom 18. stoljeća električna znanost doista je uzela maha, a izumitelji su posvuda tražili praktičan kućni rasvjetni uređaj. Britanski izumitelj Swann i američki izumitelj Edison izumili su žarulju 1897. godine. Moderna žarulja u biti je ista kao Edisonov original, samo s nekoliko komponenti više.
Općenito se smatra da je električnu žarulju izumio Amerikanac Thomas Edison. Međutim, pomniji pogled otkriva da je drugi Amerikanac, Henry Goebbels, desetljećima prije Edisona izumio pouzdanu žarulju, koristeći isti princip i materijale. Mnogi drugi također su dali značajan doprinos izumu električnog svjetla prije Edisona.
Godine 1801. britanski kemičar David stvorio je svjetlost propuštanjem struje kroz platinastu nit.
Godine 1810. Davy je izumio električnu svijeću koja je za osvjetljavanje koristila luk između dvije karbonske šipke.
Godine 1854. Henry Goebbels upotrijebio je karboniziranu bambusovu nit, stavljenu ispod vakuumske staklene boce, i kroz nju pustio elektricitet za stvaranje svjetlosti. Njegov izum danas se smatra prvom praktičnom žaruljom sa žarnom niti. Njegova eksperimentalna žarulja trajala je 400 sati, ali nije odmah prijavio patent za svoj dizajn.
Godine 1850. britanski znanstvenik Joseph Wilson Swan započeo je istraživanje električne svjetlosti. Godine 1878. Joseph Wilson Swan dobio je britanski patent za žarulju koja koristi ugljičnu nit pod vakuumom. Počeo je osnivati tvrtku u Velikoj Britaniji i postavljati električna svjetla u domove.
Godine 1874. dva su kanadska električara prijavila patent za električnu žarulju. Napunili su staklenu žarulju dušikom, koristeći ugljičnu šipku za stvaranje svjetla. Međutim, nisu imali financijskih sredstava za nastavak razvoja svog izuma i prodali su patent Thomasu Edisonu 1875. godine.
Godine 1879. Edison je prešao na žarulju s ugljičnom niti, uspješno ju održavajući 13 sati.
Godine 1880. Edisonova žarulja od karbonizirane bambusove niti uspješno je izdržala 1200 sati u laboratoriju. Međutim, Swan je tužio Edisona u Velikoj Britaniji za kršenje patenta i dobio slučaj. Edisonova britanska tvrtka za električnu rasvjetu bila je prisiljena prihvatiti Swana kao partnera. Međutim, Swan je kasnije prodao svoje udjele i patent Edisonu. Edisonov patent također je osporen u SAD-u. Američki ured za patente presudio je da je njegov izum nevažeći zbog prethodnog kršenja patenta. Nakon godina pravnih bitaka, Edison je konačno dobio patent za žarulju sa žarnom niti od ugljika.
Godine 1906. General Electric je izumio metodu za proizvodnju volframovih niti za električne svjetiljke. Ovo je u konačnici riješilo problem jeftine proizvodnje volframove niti, a žarulje s volframovom niti se i dalje koriste.
Godine 1910. Cooley Hall u Sjedinjenim Državama izumio je žarulju s volframovom niti, koristeći volfram kao žarnu nit.
Godine 1913. Lanmire u Sjedinjenim Državama izumio je plinom-žarulju s volframovom niti napunivši staklenu žarulju plinom kako bi spriječio isparavanje.
Godine 1925. Tachibana Fuwa iz Japana izumio je matiranu unutarnju žarulju.
Godine 1932. Junichi Miura iz Japana izumio je žarulju s dvostrukom-zavojnicom s volframovom niti.
Upotreba žarulja učinila je svijet šarenijim i blistavijim.